EPIKUR
PLAVI FORUM :: PLAVI FORUM :: literatura
Strana 1 od 1
EPIKUR
od Gretta Uto Apr 17, 2012 6:30 pm
Epikur je rođen 341. godine pne. na Samosu, od oca Neokla Atinjanina i majke Herostrate. Sa 14 godina otpočeo je učiti filozofiju. Prvi učitelj na Samu bio mu je platoničar Pamfil, kod kojeg četrnaestogodišnji Epikur nije našao ono što traži. Nakon toga je otputovao u Tej na maloazijskoj obali, gde je cvetala demokritska škola, u kojoj je upoznao atomističko učenje, koja će postati osnova njegova materijalističkog shvatanja prirode. Oko 323. godine pne. je stigao u Atinu da odsluži vojnu službu. Slobodno vreme upotrebljavao je da sluša predavanja iz filosofije. Po odsluženju vojnog roka vratio se da u Teju produži svoje studije. Kao njegov učitelj u Teju spominje se demokritovac Nausifan. Međutim, Epikur je za sebe tvrdio da je samouk, autodidakt. To ne znači da nije slušao predavanja drugih filozofa ili da nije izučavao njihove spise, već, po svedočenju Diogena Laertija, nikoga nije priznavao za svoga učitelja, niti je ikada citirao druge filozofe.
Kad je navršio trideset i jednu godinu života (310. pne.), Epikur je otpočeo svoja predavanja u Mitileni na Lezbu, ali se ubrzo preselio u Lampsak na Helespontu, poslednje prebivalište Anaksagore, nakog progona iz Atine. Boravak u Lampsaku, središtu nauke o prirodi, bio je za razvitak njegove škole veoma značajan, jer je tu Epikur zadobio veliki broj pristalica, koji su njegova predavanja sa zanosom slušali. Metrodor, Idomenej, Leontej, Polijen, Kolot i drugi Lampsačani ostaće mu verni prijatelji celog života. Iz Lampsaka se preselio u Atinu oko 306. godine, u vreme kad je ona dobila natrag političku slobodu. Tu je za osamdeset mina kupio jedan vrt blizu Dipila, koji je postao poznata filozofska škola pod nazivom Epikurov vrt. S učiteljem se preselio i jedan deo učenika, a drugi su ostali u Lampsaku. Školskoj zajednici pripadali su ne samo robovi nego i žene koje su bile što žene njegovih učenika, na primer Temista, žena Leontejeva, što hetere, kao Leontija, Nikidija, Mamarija i druge. Članovi škole bili su učitelju duboko odani i u njemu su videli neku vrstu proroka. Od njegovih učenika najpoznatiji su Metralor i Hermah. Epikur je u celom svom ponašanju i načinu života bio primeran, pa su njegovi učenici gledali u njemu više biće i dan rođenja poštovanog učitelja su svečano slavili desetog dana meseca gameliona još za života njegova. Njegova tri brata, Neokle, Heredem i Aristobul, takođe su se pridružili njegovoj školi i s njime živeli u bratskoj slozi i ljubavi. Samo se jedan učenik izdvojio iz škole i postao njen najžešći protivnik: strasni Timokrat, brat Metrodorov.
Epikur je nalazio jedini zadatak filosofije u tome da ljudima pomogne u njihovim duševnim nevoljama, da im razvedri dušu i da im za ceo njihov život obezbedi osećanje sreće. Po mestu gde je Epikur držao svoja predavanja epikurovci su i dobili ime »filozofi iz vrta«. U svojoj školi Epikur je proveo ostali deo svoga života, punih trideset šest godina, živeći zajedno sa svojim učenicima. Epikur je često pobolevao, i stoga imao vremena i razloga da razmišlja o sebi i o svome životu. Pri kraju života je mnogo patio od kamena u bešici, ali je pokazao znatno samosavlađivanje:
"Dok sam bio bolestan nisam ni s kim razgovarao o mojim telesnim bolovima, a nisam o tome govorio ni onima koji su dolazili da me vide; štaviše, produživao sam svoja ranije započeta proučavanja prirode, a naročito sam se bavio pitanjem kako duh, i pored svoga učešća u pokretima koji pogađaju telo, ipak može da ostane miran i da sačuva dobro koje mu je svojstveno. Osim toga, nisam lekarima davao prilike da se razmeću svojim radom, jer sam čak i tada svoj život smatrao za lep i vedar."
Preminuo je 270. godine p.n.e, posle četrnaestodnevnog bolovanja, u sedamdeset i drugoj godini života. Kao što doznajemo iz njegovog testamenta, svoju kuću i imanje je zaveštao školi.
Kad je navršio trideset i jednu godinu života (310. pne.), Epikur je otpočeo svoja predavanja u Mitileni na Lezbu, ali se ubrzo preselio u Lampsak na Helespontu, poslednje prebivalište Anaksagore, nakog progona iz Atine. Boravak u Lampsaku, središtu nauke o prirodi, bio je za razvitak njegove škole veoma značajan, jer je tu Epikur zadobio veliki broj pristalica, koji su njegova predavanja sa zanosom slušali. Metrodor, Idomenej, Leontej, Polijen, Kolot i drugi Lampsačani ostaće mu verni prijatelji celog života. Iz Lampsaka se preselio u Atinu oko 306. godine, u vreme kad je ona dobila natrag političku slobodu. Tu je za osamdeset mina kupio jedan vrt blizu Dipila, koji je postao poznata filozofska škola pod nazivom Epikurov vrt. S učiteljem se preselio i jedan deo učenika, a drugi su ostali u Lampsaku. Školskoj zajednici pripadali su ne samo robovi nego i žene koje su bile što žene njegovih učenika, na primer Temista, žena Leontejeva, što hetere, kao Leontija, Nikidija, Mamarija i druge. Članovi škole bili su učitelju duboko odani i u njemu su videli neku vrstu proroka. Od njegovih učenika najpoznatiji su Metralor i Hermah. Epikur je u celom svom ponašanju i načinu života bio primeran, pa su njegovi učenici gledali u njemu više biće i dan rođenja poštovanog učitelja su svečano slavili desetog dana meseca gameliona još za života njegova. Njegova tri brata, Neokle, Heredem i Aristobul, takođe su se pridružili njegovoj školi i s njime živeli u bratskoj slozi i ljubavi. Samo se jedan učenik izdvojio iz škole i postao njen najžešći protivnik: strasni Timokrat, brat Metrodorov.
Epikur je nalazio jedini zadatak filosofije u tome da ljudima pomogne u njihovim duševnim nevoljama, da im razvedri dušu i da im za ceo njihov život obezbedi osećanje sreće. Po mestu gde je Epikur držao svoja predavanja epikurovci su i dobili ime »filozofi iz vrta«. U svojoj školi Epikur je proveo ostali deo svoga života, punih trideset šest godina, živeći zajedno sa svojim učenicima. Epikur je često pobolevao, i stoga imao vremena i razloga da razmišlja o sebi i o svome životu. Pri kraju života je mnogo patio od kamena u bešici, ali je pokazao znatno samosavlađivanje:
"Dok sam bio bolestan nisam ni s kim razgovarao o mojim telesnim bolovima, a nisam o tome govorio ni onima koji su dolazili da me vide; štaviše, produživao sam svoja ranije započeta proučavanja prirode, a naročito sam se bavio pitanjem kako duh, i pored svoga učešća u pokretima koji pogađaju telo, ipak može da ostane miran i da sačuva dobro koje mu je svojstveno. Osim toga, nisam lekarima davao prilike da se razmeću svojim radom, jer sam čak i tada svoj život smatrao za lep i vedar."
Preminuo je 270. godine p.n.e, posle četrnaestodnevnog bolovanja, u sedamdeset i drugoj godini života. Kao što doznajemo iz njegovog testamenta, svoju kuću i imanje je zaveštao školi.
Gretta-
Broj poruka : 12552
Points : 18066
Reputation : 135
Datum upisa : 14.12.2010
Godina : 105
Lokacija : Pala s Marsa
Re: EPIKUR
od Gretta Uto Apr 17, 2012 6:35 pm
MUDROSTI I IZREKE
Kriviti druge zbog naših nevolja, znak je neznanja; kriviti sebe, početak uviđanja; ne kriviti ni sebe ni druge, znak je mudrosti.
Smrt za nas ne znači ništa, jer telo koje se rastvara ne oseća ništa. A što je bez osećanja to za nas ne znači ništa.
Ne možemo se osloboditi straha koji nas obuzima pri ispitivanju stvari od najveće važnosti, ako ne poznajemo prirodu celokupne vasione, nego živimo u strahu od onoga što nam pričaju mitovi. Nemoguće je, dakle, u potpunosti uživati zadovoljstva bez proučavanja prirode.
Slučaj samo retko kad smeta mudrom čoveku; njegovim najvećim i najvišim ciljevima upravlja i upravljaće razum u toku čitavog njegovog života.
Život pravičnog čoveka najmanje ometa nespokojstvo, dok je život nepravičnog čoveka ispunjen najvećim nespokojstvom.
Ako svoja čulna zapažanja odbaciš, onda nemaš nikakvog oslonca na šta bi se mogao pozvati pri ocenjivanju onih zaključaka koje smatraš pogrešnim.
Od svega što nam mudrost stvara da bismo osigurali sreću kroz čitav život, najveća je stvar sticanje prijateljstva.
Vasiona je uvijek bila takva kakva jeste i uvijek će takva biti.
Saznanje je neophodno da bi se moglo uživati.
Pravedan je čovjek najmanje podložan društvenom nemiru, a nepravedan je njime ispunjen u najvećoj mjeri.
Nikad se nisam trudio da razumijem ili da na svoju stranu pridobijem rulju, ono što njih zanima ja još nisam dokučio, ono što ja znam je daleko van domašaja njihovog razumjevanja.
Bogatstvo se ne mjeri materijalnim vrijednostima koje čovjek poseduje, već čašću koju je stekao.
Protiv bolesti nalazimo zaštitu, ali što se smrti tiče, mi ljudi živimo u gradu bez zidina!
Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajuće grobnice!
Posjekli smo po gradu sve bukve, ali šta vrijedi, kad su ostali mnogi bukvani.
Nikad se nisam kajao za ono što sam prećutao; međutim mnogo puta sam se pokajao što sam dopustio da mi pobjegnu riječi koje nisam trebao izgovoriti.
Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.
Danas ne radim ništa, jer juče nisam radio ništa, pa nisam jos završio.
Priča se da je Orfej sišao u pakao da bi potražio svoju ženu. Ja znam mnoge udovce, ali ni jedan od njih ne bi sišao ni u raj da bi potražio svoju.
Nikad nisam ništa naučio pričanjem, nego postavljanjem pitanja.
Kakvo gnijezdo – takva ptica, kakav otac – takva dica.
U životu sam uvijek bio vrlo discipliniran. Unatoč visokoj dobi, redovno vježbam, da tijelo ne propadne. Tijelo je instrument i ako je u lošem stanju, takva će biti i koreografija.
Ako je jedna žena nakon svega ispala glupa, možemo biti sigurni da je takva bila i ranije.
Kakva jufka, takva i pita.
Kakva sjetva – takva žetva.
Kao da su suze bile ono neophodno mazivo bez koga nije mogla da radi mašina međusobnog opštenja kod njih dvojih.
Protiv bolesti nalazimo zaštitu, ali što se smrti tiče, mi ljudi živimo u gradu bez zidina!
Bogatstvo se ne mjeri materijalnim vrijednostima koje čovjek poseduje, već čašću koju je stekao.
Pravedan je čovjek najmanje podložan društvenom nemiru, a nepravedan je njime ispunjen u najvećoj mjeri.
Nakon mnogo vremena čak se i u vlastitoj kazni može uživati.
Bogatstvo se ne mjeri materijalnim vrijednostima koje čovjek poseduje, već čašću koju je stekao.
Najviša predstava o životu sastoji se u ovome: da čovjek vlada svojim sopstvenim postupcima. Čovjek koji je uvijek podložan tuđim uticajima je pomalo mrtav čovjek.
Ko griješi taj griješi na svoju štetu, a onaj koji je nepravedan, taj je prema samom sebi nepravedan jer pokazuje da je zao.
Zakon je što i mač: turi ga u korice, i on je najnedužnija stvar, djeca se mogu njime igrati; izvadiš li ga, mahneš li njime oko sebe, onda padaju glave.
Pravedan je čovjek najmanje podložan društvenom nemiru, a nepravedan je njime ispunjen u najvećoj mjeri.
Veličina jednog naroda ne mjeri se brojem, kao što se veličina čovjeka ne mjeri stasom.
Njegova mjera je količina inteligencije i vrline koje posjeduje.
Tek što je čovjek počeo pomalo da uči, dolazi smrt, prije nego što je stekao iskustvo.
Kriviti druge zbog naših nevolja, znak je neznanja; kriviti sebe, početak uviđanja; ne kriviti ni sebe ni druge, znak je mudrosti. Smrt za nas ne znači ništa, jer telo koje se rastvara ne oseća ništa. A što je bez osećanja to za nas ne znači ništa. Ne možemo se osloboditi straha koji nas obuzima pri ispitivanju stvari od najveće važnosti, ako ne poznajemo prirodu celokupne vasione, nego živimo u strahu od onoga što nam pričaju mitovi. Nemoguće je, dakle, u potpunosti uživati zadovoljstva bez proučavanja prirode. Slučaj samo retko kad smeta mudrom čoveku; njegovim najvećim i najvišim ciljevima upravlja i upravljaće razum u toku čitavog njegovog života. Život pravičnog čoveka najmanje ometa nespokojstvo, dok je život nepravičnog čoveka ispunjen najvećim nespokojstvom. Ako svoja čulna zapažanja odbaciš, onda nemaš nikakvog oslonca na šta bi se mogao pozvati pri ocenjivanju onih zaključaka koje smatraš pogrešnim. Od svega što nam mudrost stvara da bismo osigurali sreću kroz čitav život, najveća je stvar sticanje prijateljstva. Vasiona je uvijek bila takva kakva jeste i uvijek će takva biti. Saznanje je neophodno da bi se moglo uživati. Pravedan je čovjek najmanje podložan društvenom nemiru, a nepravedan je njime ispunjen u najvećoj mjeri. Nikad se nisam trudio da razumijem ili da na svoju stranu pridobijem rulju, ono što njih zanima ja još nisam dokučio, ono što ja znam je daleko van domašaja njihovog razumjevanja. Bogatstvo se ne mjeri materijalnim vrijednostima koje čovjek poseduje, već čašću koju je stekao. Protiv bolesti nalazimo zaštitu, ali što se smrti tiče, mi ljudi živimo u gradu bez zidina! Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajuće grobnice! Posjekli smo po gradu sve bukve, ali šta vrijedi, kad su ostali mnogi bukvani. Nikad se nisam kajao za ono što sam prećutao; međutim mnogo puta sam se pokajao što sam dopustio da mi pobjegnu riječi koje nisam trebao izgovoriti. Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu. Danas ne radim ništa, jer juče nisam radio ništa, pa nisam jos završio. Priča se da je Orfej sišao u pakao da bi potražio svoju ženu. Ja znam mnoge udovce, ali ni jedan od njih ne bi sišao ni u raj da bi potražio svoju. Nikad nisam ništa naučio pričanjem, nego postavljanjem pitanja. Kakvo gnijezdo – takva ptica, kakav otac – takva dica. U životu sam uvijek bio vrlo discipliniran. Unatoč visokoj dobi, redovno vježbam, da tijelo ne propadne. Tijelo je instrument i ako je u lošem stanju, takva će biti i koreografija. Ako je jedna žena nakon svega ispala glupa, možemo biti sigurni da je takva bila i ranije. Kakva jufka, takva i pita. Kakva sjetva – takva žetva. Kao da su suze bile ono neophodno mazivo bez koga nije mogla da radi mašina međusobnog opštenja kod njih dvojih. Protiv bolesti nalazimo zaštitu, ali što se smrti tiče, mi ljudi živimo u gradu bez zidina! Bogatstvo se ne mjeri materijalnim vrijednostima koje čovjek poseduje, već čašću koju je stekao. Pravedan je čovjek najmanje podložan društvenom nemiru, a nepravedan je njime ispunjen u najvećoj mjeri. Nakon mnogo vremena čak se i u vlastitoj kazni može uživati. Bogatstvo se ne mjeri materijalnim vrijednostima koje čovjek poseduje, već čašću koju je stekao. Najviša predstava o životu sastoji se u ovome: da čovjek vlada svojim sopstvenim postupcima. Čovjek koji je uvijek podložan tuđim uticajima je pomalo mrtav čovjek. Ko griješi taj griješi na svoju štetu, a onaj koji je nepravedan, taj je prema samom sebi nepravedan jer pokazuje da je zao. Zakon je što i mač: turi ga u korice, i on je najnedužnija stvar, djeca se mogu njime igrati; izvadiš li ga, mahneš li njime oko sebe, onda padaju glave. Pravedan je čovjek najmanje podložan društvenom nemiru, a nepravedan je njime ispunjen u najvećoj mjeri. Veličina jednog naroda ne mjeri se brojem, kao što se veličina čovjeka ne mjeri stasom. Njegova mjera je količina inteligencije i vrline koje posjeduje. Tek što je čovjek počeo pomalo da uči, dolazi smrt, prije nego što je stekao iskustvo. Poslednji izmenio Gretta dana Uto Apr 17, 2012 7:58 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Gretta- Broj poruka : 12552
Points : 18066
Reputation : 135
Datum upisa : 14.12.2010
Godina : 105
Lokacija : Pala s Marsa
Re: EPIKUR
od Gretta Uto Apr 17, 2012 6:37 pm
CITATI O LJUBAVI
Velika, prava ljubav pokazaće svoju punu snagu samo onda ako uspije da od dvoje ljubavnika, slabih ljudi, načini stvorenja koja se ne boje ni promjena, ni nesreća, ni rastanaka, ni bolesti, ni života ni smrti.
Prave momke priznajem samo na prvoj liniji. A što se tiče djevojaka, zna me oduševiti i dobra pozadina.
Nikad čovjek prema čovjeku nije pravedan: ni kad voli ni kad mrzi.
Ljubav je, čitaoci i braćo moja, nešto najtragičnije na svijetu i u životu; ljubav je kći obmane i majka razočarenja, ljubav je utjeha u bezutješnosti, ona je jedini lijek protiv smrti jer je sestra smrti.
Srce je bogatstvo koje se ne prodaje i ne kupuje, već se poklanja.
Velika, prava ljubav pokazaće svoju punu snagu samo onda ako uspije da od dvoje ljubavnika, slabih ljudi, načini stvorenja koja se ne boje ni promjena, ni nesreća, ni rastanaka, ni bolesti, ni života ni smrti. Prave momke priznajem samo na prvoj liniji. A što se tiče djevojaka, zna me oduševiti i dobra pozadina. Nikad čovjek prema čovjeku nije pravedan: ni kad voli ni kad mrzi. Ljubav je, čitaoci i braćo moja, nešto najtragičnije na svijetu i u životu; ljubav je kći obmane i majka razočarenja, ljubav je utjeha u bezutješnosti, ona je jedini lijek protiv smrti jer je sestra smrti. Srce je bogatstvo koje se ne prodaje i ne kupuje, već se poklanja. Poslednji izmenio Gretta dana Uto Apr 17, 2012 7:59 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Gretta- Broj poruka : 12552
Points : 18066
Reputation : 135
Datum upisa : 14.12.2010
Godina : 105
Lokacija : Pala s Marsa
Re: EPIKUR
od Gretta Uto Apr 17, 2012 6:40 pm
DIOGEN I EPIKUROVE TEZE O SRECI
Iako je živio prije više od 2000 godina, Epikur bi razumeo pritisak pod kojim se ljudi nalaze danas i koji ih tera da stalno kupuju.
U prašnjavom čošku jugozapadne Turske, u drevnom gradu Oinoanda, koji je nekada imao 25 000 stanovnika, raskošan teatar, i veliku pijacu, bio je dom jednom od najbogatijih ljudi u gradu, sljedbeniku Epikurove filozofije Diogenesu iz Oinoande.
Diogenes je donio jednu jako neuobičajenu odluku. Platio je da se izgradi ogroman zid, na koji je ispisao Epikurovu cijelu filozofiju sreće da bi je svi građani moglu naučiti i biti inspirisani njome. Diogenes je tvrdio: “Da bi bili sretni, nije dovoljno da ponekad pročitamo filozofske misli, potrebno je da nas nešto stalno podsjeća na njih. Jer u gradu, sa mnoštvom ljudi, reklama i proizvoda, vrlo brzo se izgubimo i zaboravimo stvari koje su nam zaista potrebne.”
Sagradio je svoj zid odmah pored pijace, a na njemu su kupci bili upozoreni da očekuju malo sreće od kupovine. Na jednom sačuvanom fragmentu piše: „Luksuzna jela i pića vas nikako ne štite od zla.“
U prašnjavom čošku jugozapadne Turske, u drevnom gradu Oinoanda, koji je nekada imao 25 000 stanovnika, raskošan teatar, i veliku pijacu, bio je dom jednom od najbogatijih ljudi u gradu, sljedbeniku Epikurove filozofije Diogenesu iz Oinoande.
Diogenes je donio jednu jako neuobičajenu odluku. Platio je da se izgradi ogroman zid, na koji je ispisao Epikurovu cijelu filozofiju sreće da bi je svi građani moglu naučiti i biti inspirisani njome. Diogenes je tvrdio: “Da bi bili sretni, nije dovoljno da ponekad pročitamo filozofske misli, potrebno je da nas nešto stalno podsjeća na njih. Jer u gradu, sa mnoštvom ljudi, reklama i proizvoda, vrlo brzo se izgubimo i zaboravimo stvari koje su nam zaista potrebne.”
Sagradio je svoj zid odmah pored pijace, a na njemu su kupci bili upozoreni da očekuju malo sreće od kupovine. Na jednom sačuvanom fragmentu piše: „Luksuzna jela i pića vas nikako ne štite od zla.“
Poslednji izmenio Gretta dana Uto Apr 17, 2012 8:00 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Gretta- Broj poruka : 12552
Points : 18066
Reputation : 135
Datum upisa : 14.12.2010
Godina : 105
Lokacija : Pala s Marsa
Re: EPIKUR
od Gretta Uto Apr 17, 2012 6:42 pm
ODNOS SENEKE PREMA EPIKURU
Ja mislim - iskazujem svoje mišljenje ako ono i neće biti pravo mojim istomišljenicima iz Stoičke škole - da su Epikurova učenja moralno besprekorna i pravilna, i da su, kad se podrobnije razmotre, čak i stroga; jer on uživanje svodi na na nešto veoma sitno i neznatno, i isti zakon koji mi postavljamo za vrlinu postavlja on za uživanje.
On naređuje da se uživanje pokorava prirodi; a što je za prirodu dovoljno, to je za raskoš isuviše malo. Zato neću govoriti, kao veliki deo naših (tj. stoičara), da je Epikurova škola učiteljica sramotnih radnji, nego kažem ovo: ona je na rđavu glasu, ona je nepravedno ozloglašena.
On naređuje da se uživanje pokorava prirodi; a što je za prirodu dovoljno, to je za raskoš isuviše malo. Zato neću govoriti, kao veliki deo naših (tj. stoičara), da je Epikurova škola učiteljica sramotnih radnji, nego kažem ovo: ona je na rđavu glasu, ona je nepravedno ozloglašena.
Poslednji izmenio Gretta dana Uto Apr 17, 2012 8:00 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Gretta- Broj poruka : 12552
Points : 18066
Reputation : 135
Datum upisa : 14.12.2010
Godina : 105
Lokacija : Pala s Marsa
Re: EPIKUR
od Gretta Uto Apr 17, 2012 6:49 pm
EPIKUROV "VODIC ZA SRECU"
Još od davnina, ljudi su tražili od filozofije da ponudi odgovor o ljudskoj sreći, ali malo je filozofa koji su dali bolje odgovore od jednog koji je rođen na Grčkom otoku Samos, na obali današnje Turske 341 godinu prije nove ere. Njegovo ime je Epikur.
Epikur je vjerovao da svi možemo biti sretni – problem je bio taj – što jednostavno tražimo sreću na pogrešnom mjestu. Za razliku od mnogih filozofa, vjerovao je da ne bi trebali osjećati krivicu zbog toga što živimo ugodan i sretan život i obećao je da nam može pokazati kako da to i postignemo. Ljudi misle da je put do sreće jednostavan. Da se sve svodi na posjedovanje velikih količina novca, ali prije nego što posegnemo za novčanikom, Epikur bi od nas tražio da stanemo i razmislimo. Lako je zamisliti da novac može riješiti sve probleme, ali da li je to istina?
U današnjem vremenu, luksuzan život, ponekad može biti opisan kao ‘epikurski’, ali zapravo to je pogrešno tumačenje njegove filozofije. Iako je rekao da je zadovoljstvo najvažnija stvar u životu, on sam je živio daleko od luksuznog života. Imao je jednostavnu kuću, nosio osnovnu i jednostavnu odjeću, pio je radije vodu nego vino i bio sretan jedući obroke sa kruhom, malo povrća i par maslina. Jednom prilikom je zamolio prijatelja: „Pošalji mi vrč sira, da bih mogao napraviti gozbu.“ To je bio ukus čovjeka koji je objašnjavao zadovoljstvo kao vrhunac života.
TRI SASTOJKA SRECE
U srcu Epikurove filozofije leži jednostavna misao: ne znamo šta nas čini sretnima. Privlače nas materijalne stvari i ubjeđeni smo da će nas one usrećiti. Često smo u krivu. Ono što želimo nije uvijek ono što trebamo. Na sreću onih bez mnogo novca, Epikur je trvrdio je da otkrio glavne sastojke za sreću.
Prvi sastojak koji trebamo su prijatelji. Toliko je bio siguran u svoju tezu da je napravio jedan radikalan potez. Došao je u Atenu u 35. godini, kupio kuću i zamolio nekoliko svojih prijatelja da se usele kod njega. Kuća je bila dovoljno velika da svi imaju svoju sobu i privatnost, ali u isto vrijeme da svi budu zajedno uz obroke i razgovore u zajedničkim prostorijama. Epikur je samo prihvatio ‘zdrav razum’ a to je da su prijatelji jedan od vodećih izvora sreće. Preporučio je da nikada ne pojedemo ni užinu sami: „Prije nego što pojedete ili popijete bilo šta, razmislite s kim jedete i pijete, radije nego šta jedete i pijete. Jer hraniti se sam je život lava ili vuka.“
Druga stvar za koju je Epikur vjerovao da nam je neophodna za sreću je sloboda. Za njega i njegove prijatelja, biti slobodan značilo je biti financijski neovisan, ne odgovarati užasnim šefovima za njihovo loše poslovanje, i zbog toga su svi zajedno odlučili napustiti Atenu. Epikur je napisao: „Moramo se osloboditi zatvora svakodnevnog života i politike.“ I to je upravo ono što su i uradili. Živili su jednostavan život, ali su uživali u svojoj slobodi. Nije im smetalo to što nisu izgledali najbolje ili imali dovoljno novca kao drugi ljudi, jer su ovisili samo o sebi samima.
Treći sastojak za sreću, prema Epikuru bio je analiziran život. Pod tim je mislio, život u kojem ponekad uzmemo vremena da se osvrnemo na svoj život i svoje brige. Da analiziramo ono što nas muči. Naše tjeskobe brzo nestaju, ako im posvetimo malo vremena da promislimo o njima. Da bi to postigli, potrebno je da se ponekad sklonimo od bučnog svijeta i pronađemo vrijeme i prostor gdje možemo u tišini razmisliti o svom životu.
Epikur je vjerovao da svi možemo biti sretni – problem je bio taj – što jednostavno tražimo sreću na pogrešnom mjestu. Za razliku od mnogih filozofa, vjerovao je da ne bi trebali osjećati krivicu zbog toga što živimo ugodan i sretan život i obećao je da nam može pokazati kako da to i postignemo. Ljudi misle da je put do sreće jednostavan. Da se sve svodi na posjedovanje velikih količina novca, ali prije nego što posegnemo za novčanikom, Epikur bi od nas tražio da stanemo i razmislimo. Lako je zamisliti da novac može riješiti sve probleme, ali da li je to istina?
U današnjem vremenu, luksuzan život, ponekad može biti opisan kao ‘epikurski’, ali zapravo to je pogrešno tumačenje njegove filozofije. Iako je rekao da je zadovoljstvo najvažnija stvar u životu, on sam je živio daleko od luksuznog života. Imao je jednostavnu kuću, nosio osnovnu i jednostavnu odjeću, pio je radije vodu nego vino i bio sretan jedući obroke sa kruhom, malo povrća i par maslina. Jednom prilikom je zamolio prijatelja: „Pošalji mi vrč sira, da bih mogao napraviti gozbu.“ To je bio ukus čovjeka koji je objašnjavao zadovoljstvo kao vrhunac života.
TRI SASTOJKA SRECE
U srcu Epikurove filozofije leži jednostavna misao: ne znamo šta nas čini sretnima. Privlače nas materijalne stvari i ubjeđeni smo da će nas one usrećiti. Često smo u krivu. Ono što želimo nije uvijek ono što trebamo. Na sreću onih bez mnogo novca, Epikur je trvrdio je da otkrio glavne sastojke za sreću.
Prvi sastojak koji trebamo su prijatelji. Toliko je bio siguran u svoju tezu da je napravio jedan radikalan potez. Došao je u Atenu u 35. godini, kupio kuću i zamolio nekoliko svojih prijatelja da se usele kod njega. Kuća je bila dovoljno velika da svi imaju svoju sobu i privatnost, ali u isto vrijeme da svi budu zajedno uz obroke i razgovore u zajedničkim prostorijama. Epikur je samo prihvatio ‘zdrav razum’ a to je da su prijatelji jedan od vodećih izvora sreće. Preporučio je da nikada ne pojedemo ni užinu sami: „Prije nego što pojedete ili popijete bilo šta, razmislite s kim jedete i pijete, radije nego šta jedete i pijete. Jer hraniti se sam je život lava ili vuka.“
Druga stvar za koju je Epikur vjerovao da nam je neophodna za sreću je sloboda. Za njega i njegove prijatelja, biti slobodan značilo je biti financijski neovisan, ne odgovarati užasnim šefovima za njihovo loše poslovanje, i zbog toga su svi zajedno odlučili napustiti Atenu. Epikur je napisao: „Moramo se osloboditi zatvora svakodnevnog života i politike.“ I to je upravo ono što su i uradili. Živili su jednostavan život, ali su uživali u svojoj slobodi. Nije im smetalo to što nisu izgledali najbolje ili imali dovoljno novca kao drugi ljudi, jer su ovisili samo o sebi samima.
Treći sastojak za sreću, prema Epikuru bio je analiziran život. Pod tim je mislio, život u kojem ponekad uzmemo vremena da se osvrnemo na svoj život i svoje brige. Da analiziramo ono što nas muči. Naše tjeskobe brzo nestaju, ako im posvetimo malo vremena da promislimo o njima. Da bi to postigli, potrebno je da se ponekad sklonimo od bučnog svijeta i pronađemo vrijeme i prostor gdje možemo u tišini razmisliti o svom životu.
Gretta- Broj poruka : 12552
Points : 18066
Reputation : 135
Datum upisa : 14.12.2010
Godina : 105
Lokacija : Pala s Marsa
Re: EPIKUR
od Gretta Uto Apr 17, 2012 8:04 pm
KNJIGA "OSNOVNE MISLI - POSLANICA HERODOTU I POSLANICA MENEKEJU"
OSNOVNE MISLI |
Gretta- Broj poruka : 12552
Points : 18066
Reputation : 135
Datum upisa : 14.12.2010
Godina : 105
Lokacija : Pala s Marsa
PLAVI FORUM :: PLAVI FORUM :: literatura
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu|
|
|